Rođen: 31.05.1957. godine, Kaoštica, Višegrad
Poginuo: 1993. godine
Kao vozač oklopnog transportera, početkom rata dao je značajan doprinos u transportu vozila, MTS-a, naoružanja, opreme i municije iz ugrožene baze Specijalne jedinice u Krteljima na slobodnu teritoriju, u Dom policije. Kao iskusan specijalac savjetima je pomagao mlađe specijalce i omogućio im da lakše podnesu ratne nedaće.
Borio se do posljednjeg daha za ono u šta je vjerovao.
Posthumno je odlikovan srebrenom policijskom zvijezdom.
Alispahić (Hamda) Fahrudin
Rođen: 31.03.1955. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Kad je vidio u kakvoj je opasnosti njegova domovina i njegov grad shvatio je da se samo borbom može suprotstaviti neprijatelju. Ma kako nadmoćno naoružan, neprijatelj se može pobijediti ako je borba pravedna. Njegov sportski duh mu je pomogao da preživi mnoge borbe, ali je sudbina odlučila da Fahrudin ne dočeka kraj rata, te da svojim životom doprinese opstanku domovine.
Znao je razliku između prolaznog i trajnog.
Posthumno je odlikovan zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 26.08.1973. godine, Sarajevo
Poginuo: 1992. godine
Mladić, gotovo dječak, osamnaestogodišnjak, shvata da se zlo nadvilo nad njegovom domovinom i da se samo borbom može pobijediti. Priključuje se Zelenim beretkama jedinici „Bosnae 77“. Sa bratom prelazi u Specijalnu. Iz bitke u bitku prkosi opasnostima. Ne čeka da mu potpuno zacijele rane… Njegova mladost, odvažnost i hrabrost garantuju odbranu grada.
Postaje jedan od heroja odbrane Sarajeva.
Posthumno je odlikovan zlatnom policijskom zvijezdom.
Uz sjećanje na njega, jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.
Rođen: 16.06.1967. godine, Sarajevo
Poginuo: 1992. godine
Kao istaknuti sportista, plivač – maratonac i vaterpolista osvojio 25 medalja na raznim takmičenjima.
Janko nije imao dilemu kad je neprijateljska vojska opkolila njegov grad. Od izbora, mogao je birati gdje će se boriti i izabrao je Specijalnu jedinicu. Želio je ratovati sa slavnim bosanskim specijalcima. Prestao je biti student, sportista i postao je ratnik. Sve ono što je mogao steći osvajajući medalje slilo se u misao da mora biti jak da odoli opasnostima i pobijedi zlo. Svim svojim vrlinama stekao je ugled kod saboraca. Vjerovao im je i oni su njemu vjerovali. Nije postao inženjer.
Behmen (Abdulaha) Samir
Rođen: 13.04.1968. godine, Sarajevo
Poginuo: 1992. godine
Sve ga je vezalo za Sarajevo. Kao i mnogi, mogao je pobjeći, sakriti se u podrum pretvarati se da nije vojno sposoban, ali Samir je odlučio da se hrabro i muški suprotstavi smrtnoj opasnosti koja se nadvila nad njegovim gradom. Student, budući novinar, nije oklijevao. Dobrovoljno je pristupio Specijalnoj jedinici. Postao je jedan od najhrabrijih bosanskih boraca. Iz svake bitke izvlačio je pouku.
Sudbina ga je slavnim i smrtnim nitima vezala za svoju domovinu.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 26.06.1963. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Uvijek je želio da bude najbolji. U školi je bio takav. Značku “Ognjen Prica” dobijali su natprosječno odlični učenici. Oni koji su imali odličan uspjeh iz svih predmeta. Behudin je svoj dug domovini mogao odužiti samo u najboljoj Jedinici. Tako je i postao specijalac. I bio je odličan bosanski specijalac. Saborci su ga voljeli, jer je bio neposredan, odan, hrabar. Imali su povjerenje u njega. U borbi im je bio oslonac.
Odbranio je dobro od zla.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 02. 02.1969. godine, Sarajevo
Poginuo: 1994. godine
Dok je trenirao karate nije ni sanjao da će borba sa zamišljenim protivnikom nekada postati surova, krvava bitka za vlastiti život. Upravo je neprijateljska vojska, na kapijama njegovog grada poslala znak: bori se ili umri. Faruk je izabrao borbu, da brani svoje roditelje, svoj grad, domovinu od zla.
Zar borba može biti pravednija ili veličanstvenija od te?
Slijedio je svoju sudbinu.
Dobitnik je plakete Zlatni ljiljan od Općtine Centar Sarajevo.
Rođen: 14.07.1966. godine, Sarajevo
Poginuo: 1992. godine
Bio je istaknuti sportista i državni reprezentativac – karatista bivše Jugoslavije. Dobitnik Zlatne plakete za hrabrost 1986. godine, 1987. godine u Španiji je postao je vice – šampion Evrope u karateu, a 1990. godine osvojio je ekipno bronzanu medalju sa reprezentacijom bivše Jugoslavije.
Stalna linija iznimne hrabrosti slijedila je životni put Rašida. I kad je spašavao ljudski život, riskirajući svoj i kad je u sportskoj borbi pobjeđivao protivnike i kad je odlučio braniti Bosnu. Naprosto, bio je hrabar čovjek.
Najhrabriji su spasili Bosnu.
Posthumno je odlikovan srebrenom policijskom zvijezdom. Nakon rata svake godine u Ilijašu održava se Memorijalni, internacionalni karate turnir u spomen na njega.
Rođen: 23.01.1954. godine, Prozor
Poginuo: 1992. godine
Učio je od najboljih specijalaca i želio je biti isto tako sposoban. Vjerovao je da će svoju porodicu zaštiti ako brani svoj grad i svoju zemlju onako kako najbolje može. Tako je postao jedan od najboljih specijalaca. Rado su saborci sa njim išli na zadatake i bili u istom rovu. Amir je bio partner od povjerenja. Na njega si se mogao osloniti u svakom trenutku.
Njegove ljubavi i ideali su živi.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 02.12.1972. godine, Sarajevo
Poginuo: 1992. godine
Trenirao je Taekwondo, nosilac crnog pojasa, majstor Taekwondoa.
Njemu je Sarajevo bilo sve. U njemu se rodio, živio, za njega se borio. Bio je spreman za borbu onog trenutka kad je neprijateljska vojska došla do grada i kad mu je sinula misao da se čitav život pripremao za taj trenutak.
Rat je Marija od mladića stvorio čvrstim, odlučnim, hrabrim ratnikom. Sport mu je ojačao duh borbenosti a borba za opstanak njegove obitelji, grada i domovine dala mu je vjeru da će dobro pobijediti zlo.
Slijedio je put sudbine utrt njegovim koracima.
Posthumno je odlikovan sa zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 02.10.1942. godine, Binježevo, Sarajevo
Umro: 1995. godine od teške bolesti
Protjeran iz svoje kuće priključuje se elitnoj jedinici. Ako ne može nositi oružje, i neposredno učestvovati u borbama za odbranu domovine, može specijalcima omogućiti da u akcijama imaju dobro i ispravno naoružanje. Ahmed će to raditi najbolje kako zna i specijalci će mu ostati zahvalni.
Znao je da mu je to pravi put.
Rođen: 21.06.1974. godine, Sarajevo
Poginuo: 1995. godine
Po prirodi je bio čovjek koji je rado pomagao drugim. Da nije postao specijalac, vjerovatno bi, posvećujući posebnu pažnju nemoćnim, starim i iznemoglim, postao primjer dobrog čovjeka. Blagosiljali bi ga svi oni kojim je i kojim bi učinio, gestom ili teškim radom, ono što im je tada bilo prijeko potrebno. Postao je hrabar specijalac i gotovo do zadnjeg dana rata sreća ga je pratila…
Muzika mu je harmonizovala lijepi život, a rat ga surovo prekinuo.
Posthumno odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 02.01.1967. godine, Zenica
Poginuo: 1993. godine
Bio je fudbaler. Igrao je za FK Proleter u Sarajevu.
Rođen je u vrijeme smrti revolucionara Če Gevare. Njegova porodica, ponosna na partizansku prošlost dala mu je ime Ernesto. I on je ponio to ime, ne sanjajući da će ga tajni putevi sudbine dovesti do opasne, teške, ali jedino moguće odluke.
Hrabri ljudi su odmah, čim je neprijatelj došao do grada, znali odluku. I Ernesto je znao.
Između zla i dobra ostala je samo borba.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 02.01.1972. godine, Sarajevo
Poginuo: 1992. godine
Trenirao je streljaštvo i volio je igrati fudbal.
U Specijalnu jedinicu su ga primili prvih dana rata. Primili su ga jer je sa sobom donio pištolj, vlasništvo djeda, ratnika, partizana. Samo Edin zna da li je odluku da se bori protiv nadmoćne vojske donio kad su se začuli neprijateljski topovi ili kad mu je voljena djevojka silom poslana u Srbiju. Ili kad se vratio sa dženaze trojice vršnjaka. Na majčine suze odgovorio je da mu je sudbina, i jedini izbor u tom vremenu, čvrsti korak muškarca.
Spoznao je smisao svojih snova i bio je slobodan u svojim koracima.
Posthumno je odlikovan zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 25.08.1967. godine, Rogatica
Poginuo: 1992. godine
Sa nastavnicima i učenicima Policijske škole na Vracama, početkom rata, je zarobljen i deportovan na Pale. Strah, beznađe i zlostavljanje zarobljenika doživio je i preživio. Odluka o borbi za svoju domovinu već je bila donijeta. Kad su ga oslobodili odmah se prijavio u Specijalnu jedinicu. Tragovi zlostavljanja su mu ojačali ratnički duh.
A znao je lijepo zasvirati na harmonici.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Komandir u Specijalnoj jedinici.
Specijalac, koji u borbi pokaže izuzetnu hrabrost, čije djelo izaziva divljenje njegovih saboraca, od kojeg strahuju neprijateljski vojnici, čija je vjera u pobjedu bezgranična, smjelost zadivljujuća, komandir koji predvodi svoje borce i ide korak ispred njih, koji će riskirati život da bi spasio saborca, koji će biti primjer drugim – takav može zasluženo dobiti policijsku medalju za hrabrost. Takav je bio Nermin Dževlan.
Njegova vjera u pobjedu bila je bezgranična.
Posthumno je odlikovan Medaljom za hrabrost i Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 27.02.1970. godine, Rogatica
Umro: 1993. godine od posljedica ranjavanja
Volio fudbal i borilačke vještine.
Jedan od dvojice braće koji su zajedno došli u Specijalnu jedinicu. Strast za fudbalom, ojačana duhovnom vertikalom majstora borilačkih vještina, usmjerena je u pravcu odrastanja bosanskih muškaraca. Borbe sa zamišljenim protivnikom na tatamiju transformisane u grube, opasne, smrtonosne bitke za goli život, za domovinu. Nedžad je postao hrabri bosanski specijalac, koji će svojim životom spašavati Bosnu i Hercegovinu.
U haosu rata i besmislu egzistencije borba za goli život je spašavala domovinu.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 25.04.1972. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Bio je član streljačkog kluba „Sarajevo“.
Nakon rata svake godine u Sarajevu održava se Memorijalni internacionalni turnir u streljaštvu u spomen na njega.
Amir je trebao biti novinar. Ili sportista. Da nije bilo rata možda bi izvještavao sa Olimpijada ili bi učestvovao, borio se na Olimpijadama. Bio je odličan strijelac i mogao je biti reprezentativac svoje zemlje. Kad je rat došao Amir se priključio drugoj reprezentaciji. Istoj onoj u koju su došli piloti, majstori borilačkih vještina, profesori, inžinjeri, alpinisti… fudbaleri. Došao je u Specijalnu jedinicu da se bori protiv neprijateljske vojske koja je napala njegov grad.
Izazovi života teku putevima sudbine.
Posthumno odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 01.05.1969. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Trenirao karate, na takmičenjima osvojio više medalja, bio je kandidat za Crni pojas.
Vođen istočnjačkom mudrosti, koju mu je donio borilački sport, Amir je spoznao da majstor karatea može postati samo ako u treninge uloži ogromnu energiju.
Od tada je počeo pobjeđivati i osvajati mnoge medalje. Kad je rat počeo shvatio je da sve što je u životu naučio mora upotrijebiti za odbranu Bosne. Slijedio je put borca i došao u Specijalnu jedinicu. Posljednja bitka je bila sudbonosna za Sarajevo i za Amira.
Život grada je i sjećanje na one koji su ga branili.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 13.09.1975. godine, Prača
Poginuo: 1995. godine
Rat mu je prekinuo igru, školu i mladost. Protjeran je iz svoje kuće, a onda je grad u kojem se sklonio napadnut. U haosu rata i besmislu postojanja Emir je vidio tračak svjetlosti. Boriće se protiv zla i pobijediti ga. Umjesto mladalačkih igara, prijatelja, bezbrižnog života, prve ljubavi, Emir je živio život surove stvarnosti ratnog Sarajeva. Ginuli su najbolji. Bilo je to vrijeme borbe dobra protiv zla.
Bili je to vrijeme heroja koje će Sarajevo pamtiti.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 03.01.1968. godine, Prijepolje, Srbija
Poginuo: 1992. godine
Komandir borbenog tima.
Sve što se može i mora reći za primjernog specijalca koji bi ponio epitet briljantnog, imao je Senad. To je naprosto iz njega zračilo. To je pokazao na obuci u Specijalnoj, prvih dana rata, u trenucima iskušenja. Kad je trebalo riskirati život, bez razmišljanja je to uradio: izvukao ranjenog specijalca i bio ranjen, srećom lakše. Hrabar i srčan momak, lijep kao slika, jedan od najboljih bosanskih specijalaca, umro je od ljubavi za ovaj grad, kao pjesnikov VOJNIK SREĆE.
Borio se do posljednjeg daha za ono u šta je vjerovao.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 16.11.1951. godine, Bosanska Dubica
Poginuo: 1992. godine
Bio je pasionirani planinar. U planinama je vidio savršenstvo prirode i mogućnost ostvarenja duhovnog sklada toliko stranog, a tako potrebnog savremenom čovjeku. Bio je i avanturista. Tajanstvena, do tada neotkrivena ljepota kanjona Rakitnice privlačila je istraživača Ajasa. Nije mu bila sudbina da do kraja istraži i Bosni preda saznanja o tom biseru. Neprijateljska vojska mu je nametnula neravnopravnu, surovu i nepoštenu borbu. Muški je prihvatio izazov, uvjeren da će
doprinijeti odbrani domovine.
Znao je prepoznati trajne vrijednosti.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Rođen: 11.04.1965. godine, Lukavac, Trnovo
Poginuo: 1992. godine
U Pofaličkoj bici je bio ranjen. Komandir u Specijalnoj jedinice.
Mirsad je bio lovac, planinar, učitelj skijanja, samostalni alpinista, gorski spasavalac. Kad je uvidio opasnost za Bosnu nije se dvoumio. Aktivno se uključio u Patriotsku ligu, i pripremao borce za odbranu domovine, a kad je počeo rat bio je među prvim koji su se oduprli agresoru. Hrabro i pametno je vodio svoje borce u mnogim bitkama. Njegova komanda „za mnom!“ plijenila je specijalce, a svojom hrabrošću davao je primjer briljantnog borca.
Herojska borba za domovinu otvoriće mu vrata Dženneta.
Posthumno je odlikovan Medaljom za hrabrost.
Uz sjećanje na njega, nakon rata jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.
Rođen: 16.11.1973. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Iako premlad, da se suoči sa strahotama rata Semir vrlo brzo od mirnog mladića sa Alipašinog polja, postaje bosanski specijalac spreman da se suprotstavi nadolazećem zlu srpske vojske. U Specijalnu dolazi prvog dana rata, jer su u toj jedinici već bili njegovi uzori. Bilo je to vrijeme preranog odrastanja i sazrijevanja sarajevskih mladića. Ni Samir nije imao izbora. Zadatak borca koji časno brani svoju domovinu sa osmjehom je prihvatio. I u svim bitkama ga je dostojno izvršavao.
Sarajevo je upamtilo djela najhrabrijih bosanskih specijalaca.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Zamjenik komandira u Specijalnoj jedinice.
Predratni specijalac ostaje sa onim koji su odlučili braniti domovinu od srpskog agresora. U borbu ide srčano, bez kalkulacija i već početkom rata, u prvim okršajima biva ranjen. Nakon ozdravljenja komanda ga unaprijeđuje i postavlja na mjesto zamjenika komandira jedinice. U toku rata, 1994. odlazi na hadždž u Meku. Kao iskusan komandir, u grupi instruktora, odlazi na slobodnu teritoriju i obučava pripadnike regionalnih policijskih specijalnih jedinica.
Položena zakletva domovini donijeće mu mjesto šehida u Džennetu.
Za života je bio odlikovan srebrenom policijskom zvijezdom. Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Komandir borbenog tima.
Emil je bio jedan od najboljih i najomiljenijih bosanskih specijalaca. Njegov kodni naziv je bio Prenj 2000. Bio je sav predan akcijama i borbi protiv neprijatelja. Niko nije mogao povjerovati da se to njemu moglo desiti, ali prve godine rata na
obrinjskoj barikadi pogađa ga snajperski metak. Ostaje slijep. Napori komande da ga transportuju u inostranstvo na liječenje, i pokušaju mu spasiti vid nisu uspjeli. Bolesničku sobu u bazi Specijalne, u kojoj je bio smješten Emil i njegova majka, koja ga je njegovala, pogađa granata i tako se završava tragičan život blistavog bosanskog specijalca.
Duh Bosne, ponosne i prkosne sačuvali su i vitezovi poput njega.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom i Zlatnim ljiljanom.
Rođen: 17.07.1967. godine, Sarajevo
Poginuo: 1992. godine
Senad je prije rata živio normalnim momačkim životom. Svirao je gitaru i bio omiljen među djevojkama. Želeći uzbuđenje više testira svoju hrabrost u ronjenju. Tako je naučio šta je to samopouzdanje, smirenost, strpljenje, upornost. Sportski angažman transponuje u etički i humani, te svoje znanje i sposobnosti koristi da bi pomogao unesrećenim. Kao ronilac učestvovao je u akcijama spašavanja nastradalih u Jablaničkom jezeru. Prvih dana rata priključuje se bosanskim patriotima.
Njegov ratni put će učvrstiti vjeru u spas Bosne.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 04.01.1960. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Svaki borac je bio dragocjen zemlji i narodu kojima je prijetilo uništenje. Senad je to spoznao i priključio se elitnoj jedinici. Vrijeme bezbrižnih, lijepih dana, posebno zimskih, sniježnih, skijanja na Jahorini i Bjelašnici ostalo je negdje u kraju
sjećanja. Surova stvarnost rata, ali i herojska vremena bila su tadašnja realnost. Neprijatelj je jurišao i mogli su ga zaustaviti samo najbolji i najhrabriji. Poginuo je u najtežoj bici koju je Specijalna jedinica vodila.
Bilo je to vrijeme heroja, bez kojih ne bi bilo Bosne.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Bio je radio amater sa kodom 4YUFRS
Za ovakve ljude, koje je sudbina otrgla iz mirnog, normalnog života, za Hamu, lijepih i dugih noći na radiotalasima, putujući diljem planete, kojim nije dozvoljeno da završe puteve popločane njihovim željama, kao što je njegova bila da postane inžinjer, mudri ljudi bi rekli: sudbina je od njih stvorila ratnike čija će krv, poput crvenih cvjetova, zaliti, ali i sačuvati zemlju Bosnu. Pjesnik bi rekao:
Sad bi bili očevi, sad ih više nema.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Rođen: 02.11.1951. godine, Gusinje, Crna Gora
Poginuo: 1993. godine
Profesor sporta. Fakultet za sport – DIF, završio u Sarajevu.
Šta je profesor tražio u Specijalnoj jedinici? Više nije mogao raditi u gimnaziji, jer su i učenici i profesori krenuli braniti domovinu. Otac mu je, na kućnom pragu, u susjednoj ulici, Dobrinji ubijen. Iz iste kuće mu je srpska vojska odvela brata
u logor na Kulu, gdje mu se gubi svaki trag. Profesor je u Specijalnoj jedinici, zajedno sa drugim bratom došao kad je odlučio da se suprotstavi neprijatelju.
Odluka da se boriš ravna je polovini pobjede.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 08.04.1968. godine, Doboj
Poginuo: 1993. godine
Šahista, Majstorski kandidat.
Komandir borbenog tima.
Igrao je šah, igru u kojoj su se sva pravila svodila na najžešću bitku. Njom je toliko ovladao da je postao kandidat za majstora. A onda mu je stvarnost vođena neumoljivim zakonitostima kontrolisanog haosa nametnula igru na život i smrt. Tu surovu igru je majstorski vodio ni ne znajući da se kreće putevima heroja. Jednom mu se smrt približila, ali je pobijedio život. Kad mu je rana zacijelila nastavio je slijediti svoj put. Posljednja bitka je bila sudbonosna i za njega i za Sarajevo.
Želio je otkloniti, ničim izazvanu, patnju neponovljive ljepote bosanske.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Posthumno mu je dodijeljeno zvanje diplomiranog mašinskog inžinjera Mašinskog fakulteta “Džemal Bijedić” u Mostaru.
vo
Poginuo: 1993. godine
Borio se protiv neprijatelja u jedinici HVO-a dok nije shvatio težnje i mehanizme velikodržavnih ideja. Želio je biti sa borcima koji brane Bosnu i Hercegovinu, pa je napustio tu jedinicu i prešao u Specijalnu jedinicu, gdje je našao istinske ratnike, kakav je i sam bio. Najteža bitka je odredila i njegovu sudbinu. Vratio se, iz života u onu bezvremenske stranu, koja nas vezuje sa smrtnom opasnosti, da bi izvukao ranjenog saborca. Obojica su poginuli.
Trenutak zadivljujuće hrabrosti jednog mladića otvara vrata velikim pobjedama.
Rođen: 25.09.1932. godine, Sarajevo
Poginuo: 1992. godine
Šta je mogao učiniti otac četvero djece kad je neprijatelj zaprijetio i njemu i njegovoj porodici? Između dva izbora koji su pred ljudima u takvim situacijama – pobjeći ili boriti se, Fikret se odlučio za borbu. Godine ga nisu spriječile da se suprotstavi zlu i da primjerom pokaže da se može i nadmoćniji neprijatelj pobijediti. Ako mu se odlučno suprotstavi. Bila je to borba za preživljavanje.
Svojom žrtvom se ispriječio pred zlo koje je prijetili njegovoj djeci.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Rođen: 12.05.1969. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Igrao košarku i volio planinarenje.
Jasmin je rođenjem roditeljima donio radost. Početkom rata dobrovoljno se priključio Specijalnoj jedinici. Nije mogao tek tako postati specijalac. Morao je imati nešto u sebi, posebno, vrijedno. U to vrijeme nesreća, straha, gladi i boli Jasmin je ratovao, momkovao i ašikovao. Oženio se djevojkom, koja mu je srcu bila draga i petnaest dana lijepo živio. Nakon toga, surovi zakoni rata odveli su ga u posljednju bitku.
Vjerovao je u neponovljivu ljepotu života … i odanost domovini.
Posthumno odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 07.05.1975. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Volio sport. Bavio se skijanjem, tenisom i košarkom.
Damir je bio sin jedinac. Onoliko koliko je, od rođenja bio obasut pažnjom i ljubavlju svoje porodice toliko je, osjećao obavezu da ih zaštiti od neprijateljha koji je prijetio svakom živom u ovom gradu. Dječak, već momak, pridružio se svojoj raji u odbrani domovine. Tek je navršio 18 godina kad je, sa svojom jedinicom, otišao u sudbonosnu bitku, iz koje se neće vratiti.
Znao je da pred zlom ne smije ustuknuti, nego se boriti.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 07.01.1954. godine, Priština, Kosovo
Poginuo:1993. godine
Diplomirao na ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Na Dobrinji, novembra 1992. godine je ranjen.
Nije čekao da potpuno ozdravi. Želio je pomoći saborcima. Znao je da je svaki čovjek dragocjen, ako će braniti grad. A Midhat ga je srčano branio. Upravo onoliko koliko je volio svoju porodicu, sinove. Svijet lijepog, doživljaje planinskih pejzaža, nadahnuća umjetnika sa kistom u ruci, kompoziciju fotografije, ljepotu duše, prekrila je surova ratna zbilja.
Očevi su hrabri jer brane svoju djecu.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Rođen: 13.12.1964. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Volio fudbal i klizanje na ledu.
U vrijeme, teško i neizvjesno i strahotno opasno, u vrijeme koje je jasno govorilo o laži i istini, u vrijeme koje je skidalo maske sa lica ljudi, pojavili su se oni koji će svojim hrabrošću učiniti da dobro bude jače od zla. Jedan od specijalaca, koji su u odsudnoj borbi za odbranu Sarajeva, životom to jamčili i poginuli u jednom danu.
Ponovo je između zla i dobra bila… borba.
Posthumno odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 21.09.1975. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Bilo je ovo vrijeme kad su dječaci, iz školskih klupa, odlazili u rat. Strašna zbilja nije nikoga štedila. Preko noći su mladići stasali i shvatali potrebu očajne borbe protiv neprijateljske vojske. Borbe sa zamišljenim protivnicima i viteški odnos prema
protivniku zamjenjuju surove i smrtonosne bitke sa nadmoćnim neprijateljem.
Ali, samo oni koji dignu svoj glas i ustanu protiv sile zla, mogu pobijediti.
Posthumno odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Rođen: 29.03.1974. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Koliko je ovaj rat unesrećio ljudi, razorio porodica, uništio imanja, nanio boli majkama poginulih? Da li se moglo svo zlo, koje je pogodilo Bosnu i njene ljude, izbjeći? Da li je bilo nekog drugog puta, kad su neprijatelji krenuli Bosnom paliti i ubijati, kojim se moglo okrenuti? Zna li to iko? Da li će historija, „učiteljica života“ dati odgovore na ovakva pitanja? Jedno je sigurno.
Samo majke znaju kolikim bolom je plaćena cijena mirne Bosne.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Rođen: 29.11.1970. godine, Foča
Poginuo: 1995. godine
Komandir borbenog tima.
U borbama za Aziće, u Sarajevu, decembra 1992. godine ranjen.
Za značajan doprinos u borbi nagrađen je poštoljem sa posvetom.
Munib je bio majstor karatea i nosilac crnog pojasa.
Rođeni ratnik, specijalac, kao da se cijeli život spremao da ratuje. Ustvari, borilački sport je dotjerao mladića do savršenstva vladanja duhom i tijelom, do sklada uma i snage, a u čestitoj
borbi protiv zla. Kao komandir voda vojne policije JNA radio u kasarni „Viktor Bubanj“ do 04. aprila 1992 i onda je, sa oružjem, pod dramatičnim okolnostima prebjegao na stranu Bosanskih patriota.
Bio je roditeljima posljednji od tri poginula sina.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Univerzitet u Sarajevu posthumno mu je dodijelio diplomu profesora za fizičku kulturu.
Rođen: 22.04.1965. godine, Mostar
Poginuo: 1993. godine
Završio Arhitektonski fakultet u Sarajevu.
Majstor borilačkih vještina – crni pojas u karateu.
Rat je presudno uticao na Sašin život. U mladosti hiperaktivan, pored studija arehitekture, trenira borilački sport. Postaje diplomirani arhitekta i umjesto da gradi, surovi rat ga tjera da se priključuji onima koji brane svoj grad i svoju zemlju od napada neprijateljske vojske i razaranja. Majstor karatea slijedi put svog
trenera, komandanta Vikića i postaje bosanski specijalac.
Borba na strani dobra je bila jedina časna odluka.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 19.08.1969. godine, Sarajevo
Poginuo: 1992. godine
Haris je bio sportista, fudbaler, strijelac.
Prvak Sarajeva bio je Haris kad je počeo rat. Mogao je birati šta će raditi i u čemu će tražiti svoju sreću. Ratna sudbina određuje mu drugi put. Častan, plemenit, onoliko koliko može i mora biti plemenito braniti slabije od jakih i zlih, odlučuje se na borbu za spašavanje Bosne.
Sve svoje sposobnosti ponudio je domovini, bezuvjetno.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Univerzitet u Sarajevu posthumno mu je dodijelio diplomu profesora za fizičku kulturu.
Rođen: 15.08.1956. godine, Livno
Poginuo: 1994. godine
Kupio je pušku da može braniti svoju porodicu od srpske vojske. Njihov lider je prijetio da će nestati muslimana u Bosni. Naser je želio zaštititi svoju djecu. Kada je komandant Vikić pozvao građane Sarajeva da brane grad, on se odmah prijavio u Specijalnu jedinicu. Hrabro se borio dok mu koraci nisu zakoračili putevima njegove sudbine.
Naser je nosio ime hrabra čovjeka.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Trenirao tekvando.
Komandir borbene jedinice.
Teško ranjen na vrhu planine Treskavica. Umro u Zenici od posljedica ranjavanja.
Senad je bio primjer hrabrog ratnika. Njegova jedinica je bila u rezervi u vrijeme planiranja bitke za Treskavicu. Tražio je da ide u borbu, da ne bude u rezervi. U toku bitke njegova jedinica je dobila zadatak da napadne neprijateljske položaje na samom vrhu planine. U posljednjim metrima, kao komandir, ispred svojih boraca teško je ranjen.
Životom svojim je odbranio ljepotu od zla.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 17.12.1968. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Trenirao karate, jako volio fudbal i folklor.
Shvatio je da se nad njegovu domovinu nadvila ogromna opasnost. Tolika da su ljudi panično počeli bježati. Neprijatelj je očekivao da će svojom silom i zločinima uplašiti Bosance, ali nije ni sanjao da će značajan broj patriota, hrabrih i domovini odanih ljudi suprotstaviti se zlu. Njihova odluka je bila odsudna odbrana.
Početak rata Kemal je dočekao je kao pripadnik Zelenih beretki, jedinice „Bosnae 52“. Nakon toga prelazi u Specijalnu jedinicu.
Samo najhrabriji mogli su pretvoriti poraz u pobjedu Bosne.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Završio Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Protjeran iz svoje kuće, sa Grbavice, ne odustaje od borbe. Zajedno sa grbavičkom rajom, pritisnut teškom tugom, ostaje na prvim linijama fronta, okrenutim prema Grbavici, okupiranoj od srpske vojske. Jer, tamo su slike njegovog djetinjstva… Inžinjer postaje sjajni borac Specijalne jedinice. Petnaest dana prije smrti gimnazijska ljubav se okončava svadbom Aonda, u očajno teškoj, sudbonosnoj bici gine zajedno sa najboljim bosanskim borcima.
Čudo bosanskog otpora je satkano od sudbina hrabrih ljudi.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Volio je sport. Trenirao je košarku. Bio je golman u „FK Željezničar“.
Sve je obećavalo lijep i sadržajan život čovjeka. A onda su njegova porodica, grad, domovina smrtno ugroženi od nadmoćne neprijateljske vojske. Bilo je to vrijeme kad se ljudima činilo da je i Bog od nas digao ruke… Ozrenko je smjelo odgovorio na napade i kao prvi poginuli bosanski specijalac u ratu, zajedno sa takvim sličnim, najboljim bosanskim vitezovima, natjerao neprijatelja da ustukne. Pjesnik je spjevao stihove koje su Sarajlije o specijalcima pjevali:
Ako me noćas pogodi, ja neću od smrti umrijeti, ja ću umrijeti od ljubavi.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
U Specijalnoj jedinici je od prvog dana rata. Bio je spreman na najopasnije zadatke. Znao je da samo odlučnom i bezkompromisnom borbom može oslabiti neprijatelja. Kad je dobio takav zadatak, s kojim će ojačati specijalce, cijelu Jedinicu, dati nade opkoljenom gradu, Adis je znao da će ga dobro uraditi. Kako samo zna vispreni, hrabri, smjeli specijalac, on je, svojim angažmanom značajno pomogao u odbrani grada. O takvim su pjevali:
Ne plači, …, za ovaj grad nije umrijeti grijeh…
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Pripadnik sanitetskog tima – glavni medicinski tehničar.
Ranjen u junu 1995. godine.
U borbi, na prvoj liniji, nakon teškog ranjavanja ljekara, Nedžad mu je pružioprvu pomoć, zbrinuo ga i transportovao do bolnice. Dr Sarić je preživio. I nije samo jednom spašavao živote specijalaca. Njegova blagost, dobrota i stručni angažman je bio kao mehlem na ranu. Specijalci su bili hrabriji kad je on bio
pored njih. Gotovo pred sam kraj rata napušta ga ratna sreća.
Bosna je djelima i žrtvama dobrih ljudi posijana.
Posthumno je odlikovan Srebrnom policijskom zvijezdom.
Volio muziku, svirao više muzičkih instrumenata.
Bilo je to vrijeme strasti, mržnje, vrijeme osveta, palikuća, pljačkaša, vrijeme straha, brige, nesanice, vrijeme u kojem su samo majke postavljale prava pitanja, a niko im nije odgovarao. Zašto su dječaci, mladići, iz školskih klupa odlazili, uzimali
puške u ruke i branili rodni grad od neprijateljske vojske? Odgovor su zajedno našli Damir Kovačević i Dalibor Mutabdžija, a to su, u njihovim čistim i hrabrim srcima bile refleksije patriotizma – neće proći! Dalibor je tog dana, te sudbonosne bitke, napunio osamnaest godina.
Bila je to ljubav za grumen zemlje kojom hodimo.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Volio je sport. To ga je činilo sretnim, donosilo mu intenzivna mladalačka uzbuđenja, razvijalo mu tijelo, oplemenjavalo duh. I onda je puklo, kao da se planina srušila, a plima haosa i beznađa preplavila ljudske duše. Zijad nije imao izbora. Kao što hiljade mladića dobre, rijetko kad mirne, ponosne, prkosne Bosne,
nisu imali izbora, ako su željeli sačuvati čast i mir u srcu i duši do kraja života. Borba je spašavala domovinu. U Specijalnoj jedinici se borio te odsudne, i njegove posljednje bitke za Sarajevo.
Bili su to dani teškoh borbi dobra protiv zla.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 01.03.1973. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Prvo je Kenad bio borac 1. Slavne brigade. S njim, u toj jedinici su bili njegova dva brata i otac. Mlađi brat sa samo 13 godina je bio kurir u štabu komandanta Šehovića. Stariji brat je poginuo na istom ratištu na kojem će i Kenad, kao pripadnik Specijalne jedinice poginuti. O snazi neprijatelja, žestini bitaka i odlučnosti
hrabrih branilaca Bosne najbolje svjedoče teški gubici. Iz njegove porodice u toku rata, poginulo je 12 nabližih članova familije.
Dugovjeka je zemlja koju njena djeca odsudno brane.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Igrao je tenis.
Silnu nepravdu ratnog besmisla i neprijateljstva srpske vojske osjetio je u sveopštoj opasnosti koja je preplavila njegovu zemlju i koja je zaprijetila i njegovoj porodici. Na silu nepravde i zla moglo se odgovoriti samo silom koja će doprinijeti pobjedi dobra. U sudbonosnoj bici za njega i odsudnoj za Sarajevo, Enes se suprotstavio neprijateljskoj vojsci i dao nadu svom gradu i svom djetetu da će preživjeti.
Njegova borba je imala smisla.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 10. 08.1971. godine, Sarajevo
Poginuo: 1993. godine
Edin je trebao biti inžinjer, ali je rat učinio drugačije. U vrijeme opšteh haosa i besmisla odlučio je da se bori u redovima onih koji su branili Bosnu i Hercegovinu. Na umu je imao svetu i plemenitu obavezu ljudi da se suprotstave zlu neprijateljske vojske. Historija se ponavljala. I ovaj put je Bosna bila izložena
ogromnim patnjama i opasnosti da nestane. Odluka Edina Pandžića da je brani i njegova žrtva postala je odlučna brana neprijatelju i spas našoj domovini.
Plemenite misije hrabrih bosanskih ratnika odbranile su našu domovinu.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Bezbrižnu mladost mirnog doba zamijenila je surova ratna zbilja. Elvir je jedan od 18 specijalaca koji su u odsudnoj borbi za Sarajevo u jednom danu poginuli. Bila je to jedna od najtežih bitaka u kojoj su specijalci morali da pokažu maksimum hrabrosti da bi zadržali napade srpske vojske. Bila je to borba dobra i zla u kojoj su ginuli najbolji. Oni su svojim životima ojačali domovinu i omogućili njen opstanak.
Svojom borbom značajno je doprinio odbrani Sarajeva.
Posthumno je odlikovan zlatnom policijskom zvijezdom.
Robert je prije rata svirao gitaru i želio je osnovati svoj bend.
Mogao je postati slavni muzičar da ga surova ratna stvarnost i misao o neophodnosto borbe za odbranu svoje domovine nije odvela među ratnike. Bili su to mladići koji će mladalačke prve ljubavi doživljavati uz grmljavinu topova. Postao je specijalac, koji će, zajedno sa ostalim bosanskim braniocima nemjerljivo doprinijeti odbrani domovine. U odsudnoj odbrani svog grada, čudesnom hrabrošću zaustavio je neprijatelja.
Bilo je to vrijeme hrabrih bosanskih vitezova.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Zarobljen kao civil na Grbavici, pod kontrolom srpske vojske, i nasilno mobilisan u radni vod. Gotovo dva mjeseca je trpio teške uslove zarobljeništva i rada na prvim linijama. Nekim čudom je preživio. Protjeran je sa Grbavice u Sarajevo. Samo on je mogao znati čvrstinu razloga za priključivanje Oružanim snagama BiH. Tako dolazi i u Specijalnu jedinicu, gdje aktivno učestvuje u otporu agresoru.
Njegova sudbina je bila da se bori na strani dobra.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Vjerovao je da se samo borbom neprijatelj može odvratiti od zlih namjera. Nihad je bio odlučan da se bori u elitnoj, Specijalnoj jedinici. Već prvih dana rata priključuje se bosanskim specijalcima. Svaki borac je tada bio dragocjen.Tada su se vodile teške i neizvjesne bitke. U haosu prvih borbi gine, boreći se za slobodu svoje domovine.
Vjerovao je u čudo bosanskog otpora.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Sportista, dizač tegova.
Bio je pripadnik Zelenih beretki.
Prije agresije, zajedno sa bratom Sabahudinom, uključuje se u Zelene beretke i radi na organizaciji i neposrednoj odbrani Bosne i Hercegovine. Sportaš postaje odlučni borac čije će djelo, ugrađeno u široku lepezu patriotske borbe, značajno doprinijeti spašavanju domovine. U Specijalnoj jedinici nastavlja borbu protiv neposrednih napada srpske vojske.
Bio je jedan od dobrih Bošnjana koji su žestoko uzvratili neprijatelju.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Sportista, dizač tegova.
Sportista, nemirna duha, spreman da se bez premišljanja suprotstavi nepravdi, Cuni dolazi u Specijalnu sa svojim drugovima: Samirom, Emirom, Semirom… Specijalac će ubrzo postati odlučni borac na strani dobra a protiv zla. U vrijeme žestokih bitki na zapadnim rubovima grada, kad su se bosanski borci suprotstavljali tenkovima srpske vojske, Cuni gine. Njegova majka će, nakon njegove smrti ostati i bez drugog sina i muža – sama.
Bio je ratnik, sposoban shvatiti čudo života i boriti se do kraja…
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Fakultet za sport – DIF, završio u Sarajevu. Profesor sporta
Osnivač bokserskog kluba „Vogošća“.
Porodični odgoj, sportski angažman i mladalači snovi Mirsadu su doprinijeli da se formira u jaku i stabilnu ličnost. Bio je DIF-ovac u punom sjaju. Kao profesor pokazivao ju u praksi sposobnost transfera sposobnosti, i obrazovao svoje učenike u buduće dobre, vješte, hrabre i sposobne ljude. Takav je i krenuo u ratu da brani Bosnu.
Izuzetan čovjek postao je hrabri borac, čije će ime pamtiti njegova grad.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Nakon rata Osnovna škola u Vogošći nosi njegovo ime.
I Ante i brat Zdenko početkom rata ostaju vjerni svojoj domovini i oružjem se suprotstavljaju neprijateljskoj vojsci. Kao borac Armije BiH pokazuju dostojanstvo i ponos bosanskog viteza. U Specijalnoj jedinici nastavlja borbu i drugarstvu saboraca uzvraća povjerenjem. U teškoj bici Ante se hrabro bori, ali ne uspijeva preživjeti i dočekati radost slobodnog grada.
Život bosanskih viteza ojačali su dobro da pobijedi zlo.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rato je imao težak život. Nije upamtio oca. Majka mu je, teško radeći, željela obezbijediti topli dom. U mladosti motori su mu bili opsesija. kad je počeo rat odlučio se na borbu za svoju domovinu. Saborci su ga voljeli i vjerovali mu. Nije se štedio pomažući mlađim specijalcima. Tako se i okončao život branitelja Sarajeva.
Plemeniti i dobri su životima posijali zemlju Bosnu.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Fakultet, Vojnu akademiju, završio u Beogradu.
U KK „Radnički“ iz Goražda igrao košarku. U Zagrebu, u RK „Medvešćak“ trenirao rukomet.
Još kao dječak pokazivao je nadprosječne sposobnosti. Želio je da spozna mnoge tajne života, i njegov mladalački duh ga je vukao od umjetnosti, ka sportu, visokom obrazovanju. Kao oficir JNA napušta je na početku neprijateljstva prema njegovoj domovini i stavlja se na raspolaganje patriotskim snagama Bosne i Hercegovine. Izuzetnom sposobnosti realizuje mnoge važne, operativne zadatke Specijalne Jedinice.
Branio je nerođenog sina koji neće upamtiti oca.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Samo onako kako pjesnik može pjevati o ljubavi prema majci, domovini, prijateljstvu, odanosti, tako je Nermin intenzivno doživljavao smisao borbe dobra protiv zla. Sretan je bio što se bori u elitnoj, Specijalnoj jedinici. U sudbonosnoj bici žestoko se borio i koračao putem svoje sudbine. Kao da je znao da će biti tako, pisao je pjesme, a jedna od njih je bila o komandantu Kemi.
Ne znajući za to, komandant je njegovo tijelo spustio u mezar.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rođen: 1955 godine, Sarajevo
Nestao: 1992. godine
Trenirao fudbal.
Vruća srca je ustao da brani domovinu od napada neprijateljske vojske. Želio je zaštititi svoju djecu i sačuvati im domovinu. Znao je šta mu je bila dužnost. Njegova smjelost je bila zadivljujuća, ali je često prelazio granice rizika opreznog bosanskog ratnika. Prvih dana rata je nestao. Po nekim informacijama zarobljen je u dijelu Sarajeva pod neprijateljskom okupacijom, mučen, odveden u logor na Kuli, i od tad mu se gubi svaki trag.
Borio se do kraja za ono u šta je vjerovao.
Posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.
Nije mogao ravnodušno da gleda surove napade srpske vojske na njegovu domovinu. Patnje Bosne u njemu su iskristalisale odluku da se odupre neprijatelju. Jer svaki zločinački naum biva oslabljen upravo onoliko, koliko su žrtve spremne suprotstaviti mu se. Nedžad je, uloživši svu svoju energiju, hrabrost i sposobnost u borbu protiv srpske vojske, značajno osnažio otpor branilaca.
Njegova borba je oslabila volju i moć neprijatelja.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Fudbaler, aktivno igrao fudbal za Fudbalskom klubu „Iskra“ iz Sarajeva.
Prvo je bio borac Armije R BiH. Žestoko boreći se protiv neprijateljske vojske odredio se prema patriotizmu, vojničkoj dužnosti i moralnom imperativu odbrane svih ljudskih i univerzalnih vrijednosti. Ni rana, koju je zadobio, nije ga uplašila. Prelaskom u Specijalnu postaje dio porodice bosanskih specijalaca. Među vjernim, hrabrim i odanim saborcima, ali, s njima, i na najopasnijim mjestima.
U borbi za dobro, sreću i opstanak Bosne uložio je svoj život.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Početkom rata lakše ranjen na Trgu heroja u Sarajevu
Dženan je mogao postati novinar, inspektor, ili ostati specijalac. Tajanstveni putevi ratnog haosa i beznađa gomilali su pred njim stotine pitanja, a sva su se svodila u jedno, egzistencijalno pitanje. Dženan je našao najlogičniji, najjednostavniji, pravi odgovor: Borba za odbranu života, porodice, domovine dostojanstva, nije imala alternativu. Takav odgovor su imali najbolji sinovi Bosne.
Bosnu je odbranila vjera u pobjedu najboljih.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Bio je komandir Borbene jedinice.
Vinko je bio vrhunski sportista, majstor JUDO-a, osvajač velikog broja medalja i član olimpijske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Duhom i tijelom, sposobošću i hrabrošću, dobrotom i odanošću bio primjer bosanskog specijalca. Poginuo je u žestokoj borbi nekoliko dana prije odlaska na Olimpijadu u Barcelonu.
Tajanstveni znaci sudbine vodili su ga putevima bosanskih vitezova.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom, Medaljom za hrabrost i Ordenom zlatnog grba sa mačevima.
Uz sjećanje na njega jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime, a svake godine u spomen na njega u Sarajevu održava se Memorijalni, internacionalni JUDO turnir.
Završio je Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Protjeran sa Grbavice mogao je birati između izbjegličke zlosretne sudbine i muške borbe protiv neprijateljsje, srpske vojske. Toliko puta je skandirao „Sarajevo, Sarajevo…, bodreći svoj fudbalski klub, da mu je izbor došao sam po sebi. Vatreni navijač fudbalera Sarajeva postao je hrabri specijalac koji će odbraniti Sarajevo.
Sarajevo će upamtiti imena onih koji su ga odbranili.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Rat je vrijeme kad ljudi pokažu svoje vrline. Junuz je bio policajac u stanici policije iz čijih je redova Specijalna regrutovala rezervne pripadnike. A onda je on, u teškim i krvavim bitkama, početkom rata, kad je vladao haos i kad je strah onesposobljavao normalne ljude, pokazao onaj višak hrabrosti, tako potreban da se zaustavi neprijateljska vojska da ne osvoji grad. Dan prije pogibije nakratko je došao kući i grlio sinove, koji ga neće upamtiti, kao da se oprašta.
Rane šehida će u Džennetu sijati…
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom i Medaljom za hrabrost.
Dva brata su zajedno došli u Specijalnu. Samir i Mirsad. Gotovo dvadesetoro specijalaca su imali u ovoj jedinici brata. Neki i blizanca. Običaj je bio da u istu bitku ne idu oba brata. Iz taktičkih, ali i ljudskih razloga. Tako nije bilo u sudbonosnoj
Samirovoj bici. Brat ga je izvukao iz borbe. Bile su to smrtne rane.
Nikad nije izgubio nadu da može spasiti Bosnu.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Igrao u Fudbalskom klubu „Željezničar“.
Odličan fudbaler prije rata, ostaje u Sarajevu, sa rajom sa Grbavice da brani grad. Gine na prvoj liniji. Engleska princeze Dajana, prilikom posjete Sarajevu za vrijeme rata izrazila je želju da podigne spomenik poginulom Draganu, ali je njegova majka sa zahvalnošću odbila, jer je samo ona htjela da to uradi.
Dragan Tadić je poginuo braneći Sarajevo od neprijatejla.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Prije rata živio je u inostranstvu sa suprugom i dva sina.
Pred početak rata dolazi u Sarajevo i stavlja se na rasplaganje patriotskim snagama BiH u odbrani grada.
Salahudin je mogao ostati u Njemačkoj. Bio je potreban svojim sinovima, supruzi, porodici… Ali, on je bio borac, koji nije mogao sjediti i gledati patnje Bosne. Vratio se u Sarajevo i priključio Zelenim beretkama. Svoje lovačko naoružanje podijelio je saborcima u jedinici. Sretan i lagodan život u inostranstvu zamijenio je teškom, surovom i neizvjesnom borbom. Slijedio je put hrabrih branilaca Bosne.
Njegova odlučnost da brani domovinu vrijedna je divljenja.
Posthumno je odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Sarajevo je bilo njegov grad. Njegovi prijatelji, protjerani sa Grbavice, svi odreda otišli su u Specijalnu jedinicu. Time je njegova odluka bila olakšana. Došao je u jedinicu u kojoj je mogao pokazati svoju sposobnost, odanost i hrabrost. U jednoj akciji je zadivio svoje saborce, pa je svojom hrabrošću postao primjer specijalcima. Život mu je uljepšala lijepa djevojka Sanela sa Bistrika. Bili su pred svadbom…
Sudbina ga je odvela putevima heroja, branilaca Sarajeva.
Posthumno odlikovan Srebrenom policijskom zvijezdom.
Rođena: 17.11.1974. godine, Sisak, Hrvatska
Poginula: 1993. godine
Dalila je bila mirna djevojka, koja nije mogla mirno gledati, ničim izazvanu, patnju svoje domovine. Gimnazijalka je mogla postati ljekar, ili profesorica, ili glumica, a postala je borac. Pred njenim očima je srpska vojska terorizirala ljude i razarala njen grad, a njena logika i shvatanje istine, slobode i pravednosti upućivale su je na jedini ispravni put. Majčine suze i preklinjanja da ne ide u Specijalnu jedinicu, nisu je odvratili. Poginula je u 18. godini.
U haosu i besmislu tragala je za smislom života
Posthumno je odlikovana Srebrenom policijskom zvijezdom
Srpska vojska je protjerala njega i njegovu porodicu iz Prače. Zapalili su mu kuću. Grad Sarajevo, u kojem je našao utočište, opkoljen je, izložen granatiranju, gladi, uništenju. Hazim je mogao zaštititi svoju porodicu samo borbom. Što god je ta borba bila odlučnija, njegova vjera u pravdu je postajala veća. Borba za Žuč je bila njegova posljednja i sudbonosna bitka.
Svojom borbom štitio je svoju djecu.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Bio je sudionik najteže bitke, koju je Specijalna jedinica vodila. Samo 48 sati je trebalo izdržati neprijateljske napade. Bila je to jedna od najsudbonosnijih bitaka za Sarajevo. Njegova odluka da se žestoko bori za svoju domovinu bila je nepokolebljiva. Herojstvo je iskazao u najtežim trenucima.
Izazov pravedne borbe odveo ga je prema trajnim vrijednostima historije.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Bio je komandir borbenog tima.
Bila je to jedna od najsudbonosnijih bitaka za Sarajevo. Bitka za Igman je preokrenuta u našu korist kad su male, ali hrabre, sposobne i motivisane jedinice OS BiH izašle iz Sarajeva i upustile se u bitku sa Srpskom vojskom. I Hamed je u Specijalnoj jedinici zaslužan za to. Žestoko je udario po neprijatelju. Neprijateljski pohod je tada bio zaustavljen.
Hrabrost najboljih, iskazana u tom vremenu, presudno je doprinijela odbrani grada.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom
Haris je početkom rata dobrovoljno pristupio Specijalnoj jedinici. Bio je primjeran borac, omiljen i poštovan među saborcima. Njegove predratne sportske sklonosti pretočio je u vještine specijalaca da budu bolji od svojih protivnika. Ratna sreća ga je napustila krajem prve godine rata. Poginuo je na prvoj borbenoj liniji odlazeći na zadatak.
Odlučnost borca da se suprotstavi neprijatelju, njegovo je najjače oružje.
Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.